EKOLOGIJA I RURALNE SREDINE

Ekološka svest nije ista kod stanovnika gradova i stanovnika ruralnih oblasti. Svesni smo činjenice da u svakom društvu postoje različiti sistemi vrednosti, te su i shvatanja o ekološkim problemima drugačiji od pojedinca do pojedinca, od grupe do grupe. Razlog tome pokreću se sve više istraživanja u toj oblasti kako bi se došlo do adekvatnih rezultata i rešenja.
Ruralna područja širom sveta, a samim tim i Republika Srbija suočeni su sa različitim izazovima razvoja. Ključni izazovi za ruralne sredine su mnogobrojni i zavise od oblasti u kojima se nalaze. Najčešće su to održivi razvoj poljoprivrede, tehničko-tehnološki, ekološki, socijalni, ekonomska globalizacija, problemi izazvani klimatskim promenama.  
Razvoj hemijske nauke i proizvodnja savremenih sredstava zaštite i prehrane biljaka i zemljišta doveli su do negativnih posledica po životnu sredinu i zdravlje ljudi zbog povećane potrebe za produktivnošću sa jedne strane i nedovoljne edukacije proizvodjača sa druge. Pojedini poljoprivredni proizvodjači skloniji su tradicionalnim praksama koje nemaju fokus na savremene agroekološke mere. Agroekološke mere sastavni su deo nacionalnih agroekoloških politika zemalja članica EU, nastale kao odgovor na negativne posledice koje poljoprivreda ima po biodiverzitet i životnu sredinu, a samim tim i na socioekonomski razvoj, ljudsko zdravlje i blagostanje. Ohrabruje se uvođenje sistema organske proizvodnje, ekstenzivno upravljanje pašnjacima, ostavljanje zaštitnih zona na poljima sa usevima, kao i očuvanje postojećih prirodnih staništa od značaja za očuvanje zaštićenih vrsta, a koja se nalaze u okviru poljoprivrednih predela. U svrhu podizanja ekološke svesti ključnu ulogu imaju informacione tehnologije kao i motivisanje poljoprivrednika na ponašanje u skladu sa prirodom uz očuvanje identiteta ruralnog prostora.