Činjenica je da voda spada u osnovne preduslove za život svih bića na Zemlji, te je posebno važno i velika je odgovornost očuvati njen kvalitet i vršiti kontrolu korišćenja, kao i sprečavati narušavanje čistoće i zagađivanje.

Ali kada proučimo i spoznamo da je, zbog raznih ciljeva i neophodnosti, glavni zagađivač vode upravo čovek sa svojim aktivnostima, onda logično shvatamo stanje ekološke svesti.

Sve su češći veliki svetki zvanični skupovi na kojima se stalno upozorava na preveliko globalno zagrevanje, na predstojeće, a i postojeće klimatske promene, vode se rasprave, donose se mere i pravila, ali ozbiljnijeg pomaka nema.

Mnogo nas više PRIRODA opominje, sve većim i češćim prirodnim katastrofama, sušom, poplavama, orkanskim vetrovima i cunamijima razorne snage, sve učestaliji nekontrolisani požari, erupcije vulkana, zemljotresi i ostale katastrofe i čita nam lekciju koju niko od nas neće zaboraviti.

Vreme je da se zaista ozbiljno posvetimo očuvanju životne sredine, da edukujemo i onog od 3 i onog od 83 godine, da u predškolskim ustanovama, školama, fakultetima, ekologija bude obavezno proučavana i naučena nauka, da je ima u kući, u firmi, na radnom mestu, u prodavnici, na pijaci, u restoranu, u političkim kampanjama, u autu, vozu, avionu, na odmoru, na ratištu, na hodočašću, u bogomolji, na koncertu, na filmu i radiju, u stripu i na internetu, u video igrici, u sportu, na reklami, televiziji, na naučnom i nenaučnom skupu, na svakom mogućem mestu na planeti, na javi i u snu.

Jer kad je čovek svestan potpuno, onda reaguje na pravi način.